beats by dre cheap

O ONOM ŠTO JESAM...

Moj prvi kontakt s namazom desio se još dok sam bio šestogodišnjak, zahvaljujući mojoj rahmetli nani. Nana je imala jednu bijelu postekiju od ovčije kože na kojoj bi klanjala, dok bih ja stajao pored i oponašao njene pokrete. U to vrijeme, nije me toliko privlačila sama forma namaza, niti sam bio svjestan šta to nana radi, zbog čega ili kakva mudrost se krije u svemu tome,  ali sam volio taj osjećaj topline, sigurnosti i ugode, koji me uvijek obuzimao dok bi se moje bose noge zaplitale i tonule u mehko ovčije runo boje snijega... Kada bi se nana zadržala na sedždi duže nego obično, prstima bih rovario po postekiji, dok bi njene nježne vlati milovale moje lice... U stvari, bio sam opčinjen postekijom do te mjere, da sam jedva čekao kada će je nana ponovo upotrijebiti. U mojim dječijim očima, postekija je bila nešto posebno, odlikovala se posebnom čistoćom i koristila se samo u određeno vrijeme. Tada nisam ni slutio da će nana i njena postekija odigrati najvažniju ulogu u formiranju moga karaktera, načina razmišljanja i pogleda na život.

Image and video hosting by TinyPic

 

Moja rahmetli nana, za razliku od mnogih muslimana današnjice, koji se busaju u prsa, razmeću znanjem,  citiranjem ajeta i hadisa, a na kraju se ispostavi da čak i ne klanjaju, o vjeri nije znala mnogo i bila je skromna žena,  ali sa sigurnošću mogu reći da je naučeno u praksi primjenjivala, sve do zadnjeg slova.  Ona me podučila prvim životnim mudrostima, načinu nošenja sa strahom i dunjalučkim problemima. Kada bi primijetila zabrinutost na mome licu, često mi je znala reći: „Sfumato, znaj da tamo gdje najviše grmi, tu obično najmanje kiše padne“.

Budi zahvalan Bogu i ljudima“, govorila bi – „jer onaj ko nije zahvalan na jednom orahu, nije zahvalan ni na tovaru“.

Znaj za Dragog Boga pa će i Bog znati za tebe...“. Ovo je vjerovatno bila nanina lična interpretacija ajeta: فَذكُرُوني أذكُرْكُم - „Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti...“ (El – Beqare, 152) .

Ajet možemo interpretirati i na ovaj način: „Ne zaboravite vi Mene, pa ni Ja vas neću NIKAD zaboraviti“. Zamislite sada čovjeka, možda čak i nekog današnjeg alima, koji zna stotine ajeta ili hadisa, ali pridražava ih se „nako – nako“, ili ih se uopće ne pridržava,  i nanu koja zna samo taj jedan ajet (Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti...), čvrsto se cijeli život drži tog ajeta, živi i radi po njemu, kome bi ste dali veće šanse Sudnjem danu?! Koga bi ste nazvali alimom?!

 

Uprkos činjenici da je doživjela svoje kasne osamdesete godine, rahmetli nanu pamte i po konstantnom mladalačkom izgledu, kojeg je vjerovatno crpila iz svoje postekije i dugih sedždi. Nerijetko bi je druge žene s čuđenjem pitale koja je tajna njene mladolikosti, na što je ona uvijek odgovarala samo osmijehom. Pamte je takođe po okretnosti i eleganciji svojstvenoj ženi koja je odrasla na selu, u dubokoj harmoniji s prirodom, svakodnevno ostvarujući kontakte sa najrazličitijim oblicima života, odakle je i izvirala njena mudrost.

 

Prošlo je mnogo godina od onog dana kada sam imao svoj prvi doživljaj namaza i prvi kontakt s naninom postekijom... Od toga dana sve do danas, učio sam od raznih učitelja, dobrih i loših, slušao predavanja različitih šejhova koji su proširivali moje vidike, ali prvu klicu imana u moje srce posijala je rahmetli nana sa svojom postekijom, i da nije bilo te žene, govor svih šejhova i profesora sigurno bi bio uzaludan... U stvari, moj životni put bio bi sigurno drugačiji, pitanje je da li bih imao bilo kakvu svijest o Bogu...  Danas, kada u stranu sklonim sve nevažne stvari i dođem do svoje srži, do onog što ja jesam, ostane samo mali Sfumato, nana i postekija...  

DNEVNIK SLUČAJNOG PROLAZNIKA
http://sfumato1.blogger.ba
13/03/2018 01:12